Mystica dona ferro
Rekel mi je stari Joža, sused,
Gospar svoje kćerke, nikad žene,
Familijarna maska gluhog noža,
Kaput obješen o štap,
Stara vrana, grgeč,
...pjevno, pjevno!
1.
Mladić sjedi gol u tramvaju, niti ne sluti da par sjedalica iza loš erotski pisac snima cijelu sitaciju i zapisuje. Tko će spasiti mladog egzibicionista iz pandža gospodina Pisca?
2.
Efica i Alica, dvije kokoši s nesnosno velikim nosevima, ali ipak slatkim, flaniraju po Črnomercu. Dimnjaćar Josipovič, eks-revolucionar i pjesnik, prijatelj žena i životinja, prati njihove stope. Što slijedi? Silovanje ili ugodno čavrljanje?
Doznajte za samo 5 kuna i 14 lipa!
3.
Adelaide Stipčević bila je zapravo reinkarnacija Weimarske Republike. Izgubila je očale. Smilovo joj se Bog.
Umjetnost je dakako propala.
Propala je jer ja mogu pisati ovo što sad pišem na stroju koji se zove PC. Ujević je pisao o sumraku umjetnosti, ali nisam siguran da je imao ovo na umu.
S druge strane tu su intelektualci koji se nemilosrdno cere - njihovo cerenje oni sami interpretiraju kao neku vrstu invigoracije umjetnosti realizmom, ili barem nekom stvanom praksom, možda historizmom (historicizmom), a možda i nečim čeg se zaprvo stide - svog modernog života.
Što je ta spodoba Intelektualac?
1. Veliki meštar sviju hulja koji se odhuljio
2. gospodin koji visi sam o svojem satu
3. kćerka koja pleše nad mrtvim tijelom židovsko-kršćanske nemani
4. poneki skriveni antisemit
5. Povijesničar
6. Cinik (čitaj lingvist)
7. Krafna Nadrealizma
Problem umjetnosti je problem Shakespearea. Svaki nadrinteligent može skužiti da Shakespeare valja, da je on posebna figura među figurama zapadne civilizacije, može ga možda ćak i osjetiti. No što slijedi?
Academia? Bratstvo i jedinstvo? Kulturhistorijska vizura, neka vrsta belvue-gledanja, koja je zapravo okularna perverzija? Zavjera odobravanja? Prosvjetiteljstvo?
Krafna nadrealizma je zapravo znak da smo u jeziku otišli predaleko, da smo previše pisali. Kao da su astrolozi imali pravo, ulazimo u doba vodenjaka, doba ekscentričnosti. Svako će biti centar svog malog kozmosa ka što, čini mi se, govori ontologija Alain Badioua. Čini se da aristokrtizam i demokracija idu rukom pod ruku.
Ovo je naravno samo estetski sud. Ali pazite! Za Nietzschea ljepota nije uopće pojam. Možd tu možemo naći bijeg od dijalektike koji nam je toliko potreban.
"Imanentni Populizam je Oblik Erudicije Kasnog Tipa" said she, smiling quietly to herself.
Thibodeaux, fontainbleau, the place is buzzin
Kinfolk come to see yvonne by the dozen
Dress in style, go hog wild, me oh my oh
Son of a gun, well have big fun on the bayou.
Psihopatologija je velika riječ, no ona ne može promijeniti, ćak ni poremetiti činjenicu da okus piletine nije više ono što je nekd bio; da je konzerva, i to ne-konzervativna, postala cause célčbre. "Đe nestadu furtimaši?", i dali to znači da socijalistička, revolucionarna omladina, bila ona neobrazovan ili poli-matska, mora zauzeti prazno mjesto desnice.
"Gospodo, kraj je blizu, i vi nemate niti dovoljno hrabrosti, niti dovoljno prave životnosti, iako previše inteligencije, da biste se uhvatili u koštac sa nevoljnim okolnostima."
jambalaya and a crawfish pie and fillet gumbo
For tonight, Im a-gonna see my my-my cher a mi-o
Pick guitar, fill fruit far and be gay-o
Son of a gun, well have big fun on the bayou
Nema pravog rituala - meni su zato simpatični amerikanci poput Vonneguta, Bukowskog, Bierca, iako je njihova ideologija kriva. Ideologija sama za sebe je već govno-riječ. Fertiliziranje ništavila. Puhanje niz vjetar. Ovi amerikanci su bili hrabri, a u isto vrijeme dio naroda. Taj narod nije populus niti građanstvo niti narod-kao-takav...
Good-bye joe, he gotta go, me oh my oh
He gotta go-pole the pirogue down the bayou
His yvonne the sweetest one, me oh my oh
Son of a gun, well have big fun on the bayou
